Mosor
Planina Mosor ime je dobila iz složenice ilirskih riječi “”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. S obzirom da su se drevni Iliri bavili prvenstveno stočarstvom i zemljoradnjom sasvim je razumljivo što su planini dali to ime, jer im je Mosor davao sve nužno za život. Pašnjake u planini, te vodu sa izvora Jadra. Isto tako je logično za pretpostaviti da su Hrvati doseljavanjem prihvatili ovo ilirsko ime.
Mosor je planina duga 25 km, a najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m). Njen krševiti masiv se proteže od Kliškog prijevoja do rijeke Cetine, zadržavajući pri tom pravac kretanja (sz-ji) tipičan za dinarske planine, dok Cetina polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom, Biokovom. Mosorom dominira kameniti hrbat s kojeg se u smjeru sjevera i juga spuštaju krševite padine vrlo razvijenog kraškog reljefa. Dok sjevernu padinu karakteriziraju brojne škrape, ponikve i kraške jame, južna se spušta gotovo terasasto i ispresijecana je brojnim dolcima.
Iako je zbog vapnenačke grade Mosor gotovo bezvodan, na njemu ipak postoji nekoliko izvora:
Izvor Živica u zapadnom dijelu Mosora tik iznad staze koja se od pl. kuće Lugarnica uspinje prema Debelom Brdu (15-tak min. prije vrha),
Izvor Sedernik u zaseoku Lolići poviše Žrnovnice (1 h hoda od autobusne postaje u mjestu), na stazi prema pl. domu Umberto Girometta,
Izvor Ljuvač je najvrijedniji izvor vode na Mosoru, a smješten je do pl. doma Umberto Girometta,
Izvor Studenac na stazi što iz zaseoka Cotići (Dubrava) vodi prema Sv. Juri (Kozik), 20 min. od kraja asfalta u zaseoku,
Izvor Trpošnjik pored istoimene kuće (na stazi od Rašeljke prema Sv. Juri – Kozik), na istočnom dijelu mosorskog hrbata.