Oj, Dinaro, lijepa li si!
Dinara – Klečarski vrhovi
Plan i odredište su bili Klečarski vrhovi na 1848m u srcu Dinarske divljine. Krenuli smo preko planinarskog skloništa Rupe gdje smo napravili malu okrjepu i put pod noge prema teško pristupačnim Klečarima. Odmah smo dobili upozorenje da nije baš lagana tura, ima dosta klekovine kroz koju se moramo probijat! Da probijat – to je izgledalo kao u survivolu!
Sreća, tu je naš Knez koji ima specijalnu torbu u kojem nema čega nema! Na licu mjesta se krčila klekovina i otvarali prolazi do vrha.
Troje kolega je moralo odustati i popet obližnji Lišanjski vrh jer Petrove gojzerice (novi suputnik) ne bi izdržale kleku – pri samom polasku na uspon su se totalno raspale, bilo je tu pokušaja raznog spašavanja – ljepljive trake, žice, vezanje zamkom – u datom trenutku smo izgledali kao grupa migranta! Sreća, nije bilo patrole! Luksuz da osvanemo u novinama: „Krenuli na Dinaru bosi“ – nismo mogli dozvolit jer ipak naši prijatelji Česi i Poljaci drže prvo mjesto u pohodu na Biokovo u japankama !!! Dobar razlog za svu inovativnost – naši dečki su na kraju i taj problem uspješno riješili!
Dolaskom na vrh svaki trud se isplatio! Pala je okrjepa a bilo je tu i pancete (sapunarke) bilje od sniga za podmazat koljena.
Sve u svemu, pamtit će se dugo ovi Klečarski vrhovi jer definitivno su jedno neprocjenjivo iskustvo („Dinaro, tko te nije prošao … ne zna šta je propustio“)
Dolaskom do auta već je pao mrak pa i dogovor za završnu zdravicu i dobro poznate uštipke u Kennedya gdje smo stavili točku na „i“ na ovu zanimljivu turu !
Tekst: Anita
Foto: Anita, Goge, Jure, Kristijan – Kijo, Knez …