O planinama

Planine ili gore su u geografskom smislu uzdignuti dijelovi zemljine kore viši od 500 metara. Prema starosti i geološkoj građi dijelimo ih na stara i mlada gorja. Mlada su uglavnom strmija i viša, a stara blaža i niža. Planine nastaju i oblikuju se tektonskim procesima koje dijelimo na endogene ili unutarnje (seizmička i vulkanska aktivnost) i egzogene ili vanjske (erozija-odnošenje zemlje uzrokovano kretanjem voda, denudacija-ogoljivanje stijena zbog razlika temperatura i atmosferilija ili širenja korijena biljaka, korazija (ne korozija!) – mehaničko oblikovanje stijena i dr.).

Najveći planinski lanci svijeta su: Himalaja s najvišim vrhom svijeta Mount Everestom iliti Chomolungmom iliti Sagarmathom (8872 m) te još 13 vrhova viših od 8000 metara (K-2, Lhotse, Cho Oyu i dr.), Kordiljeri (Rocky Mountains), Ande s najvišim vrhom Aconcaguom, Alpe, Kavkaz, Kilimanjaro i dr. Europom dominiraju Alpe, čiji su najviši vrhovi Mont Blanc (4810 m), Monte Rosa, Matterhorn, Jungfrau, Grossglockner i dr. Među europskim planinskim lancima ističu se još Pirineji, Apenini, Karpati i Dinaridi.

Hrvatske planine

Hrvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja, istovremeno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna, ljepotom jedinstvena, a svojim prirodnim bogatstvom jedna od najbogatijih u Europi. Većina naših planina pripada Dinarskom planinskom sustavu. Planine Dinarida građene su pretežno od vapnenca i karakterizira ih kraški reljef, dok su planine u unutrašnjosti (bivši otoci Panonskog mora) nešto niže, šumovitije, po postanku starije i općenito pristupačnije. Dinaridi se pružaju smjerom sjeverozapad-jugoistok, usporedno s jadranskom obalom.

Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Nešto dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumberačko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj.

Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinarskih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Risnjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak.

Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine; Učka i Ćićarija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju, te planine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Nešto dalje od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh Sinjal najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom zanimljivosti posebno mjesto među hrvatskim planinama zauzima Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km).

Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača, Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Najviši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču.

Za upoznavanje naših planina i izbor ciljeva u njima planinarima su na raspolaganju knjige: Alan Čaplar: »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, Željko Poljak: »Hrvatske planine« (planinarsko-turistički vodič) te Zlatko Smerke: »Hrvatske planine« (fotomonografija).