Zbogom draga Ana
“U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine….
……Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem…”
Mnoge su nam staze još ostale nepoznate, mnoge planine našim stopalima netaknute, mnogi vrhovi neispenjani, ali onima stazama kojima si prošla zauvijek će odzvanjati tvoji koraci … Draga Ana, previše si nas prerano napustila, previše toga još nismo prošli zajedno, previše bola i tuge si nam ostavila … možda je svega previše, jedino nije previše dana koje smo zajendo provodili, njih će uvijek ostati premalo … hvala ti draga Ana što smo te poznavali, vidimo se na onim drugim planinama kojima ćemo jednom opet zajedno koračati … čuvat ćemo ti tvog Mira do ponovnog zajedničkog susreta …