Iako bi svi mi trebali jedni drugima biti ono lijepo što nam se događa u životu, iako smo svi na Zemlju poslani drugima oko sebe učiniti život ljepšim, samo nekima to uistinu i uspijeva – a tebi je to uistinu uspijevalo, gotovo uvijek i bez iznimke!!! … Bio si čovjek, bio si duša, bio si naš „medo“, bio si jedan od nas, bio si osmijeh, bio si dobri duh našeg Društva … hvala ti dragi Rile na svemu, hvala ti što smo imali čast poznavati te, družiti se s tobom, hodati s tobom, vidati rane s tobom, smijati se i plakati s tobom, potezati konop, padati i ustajati, ponekad i zamijeniti gojzerice … falit ćeš nam do boli, falit će nam tvoja vedrina, tvoja upornost, tvoja dobrota … otišao si prerano i prenaglo, nismo se stigli oprostiti, nitko od nas… ali nadamo se i vjerujemo da si sada na nekom boljem mjestu – i da i tamo gdje sada jesi širiš radost i veselje i da ćeš ponekad (pomalo zavjerenički) zajedno s nama obući gojzerice, pa makar, onako za šalu, i tuđe, i šetati s nama na putu do ponovnog susreta u vječnosti … hvala ti Rile što smo te poznavali.

Comments are closed.