Malo lipote s Čabulje
Čabulja – Velika Vlajina
Točno pet godina je prošlo od dana kada su se članovi PD-a Sv. Jure prvi put licem u lice suočili s ljepotama hercegovačke planine Čabulja. Svaka planina ima onu neku svoju posebnu priču, a ova ja za nas imala nekoliko njih. Bio je to tada, te 2013.g. usred travnja, u nedjelju 14. nekako baš lip izlet, suncem okupana planina, a onda ispred nas sniježne krpice koje su u jednom trenutku postale pravi snijeg i za nas iznenađenje jer tko bi očekivao snijeg sredinom travnja, ipak smo mi Dalmatinci. Promočene gojzerice napunjene snijegom i spašavanje nogu plastičnim kesama, veliki pas koji nas je u stopu pratio do vrha i natrag i onda ona insptirativna tabela s imenom vrha VELIKA VLAJINA – skoro sve isto i ovaj put, ali ipak s bitnim razlikama: noge smo dobro osigurali bilo boljim gojzericama, bilo bolje namještenim gamašima, bilo duplom obućom – iskustvo od 5 godina razlike naučilo nas je kako ni usred ljeta ne smiješ biti nespraman, a kamoli u varljivo proljeće. Razlika je bila i u činjenici što ovaj put nismo imali četveronožnu pratnju jer je, nažalost, naš prijatelj od prije 5 godina u međuvremenu uginuo. I neke su druge stavri bile drugačije, naprimjer, snijega je bilo manje, mi smo iskusniji i ovaj smo put znali što nas čeka, razlika je bila i u sastavu ekipe – neki su ponovili izlet, a neki su napokon dočekali priliku hodati po planinani o kojoj smo puno puta pričali tijekom proteklih godina – ali jedna je stvar ostala ista, a to je ona neopisiva ljepota koja te okružuje prvo na putu prema vrhu, a onda i na samom vrhu gdje joj se doda još i zadovoljstvo zbog uloženog napora da taj vrh napokon i dostigneš, i onaj pogled, neopisivi pogled na vrhunce koji te okružuju i koji naprosto traže namještanje za dobru fotografiju jer fotografije će nas podsjećati na tu ljepotu onda kada se spustimo u civilizaciju … i još je nešto ostalo isto – tabela s imenom vrha, nekako je baš svima zapela za oko i svi smo je sa sobom u objektivu ponijeli za uspomenu …
Tekst: Vesna Žižić
Foto: Svako po malo (Slavo, Vesna, Anita, Goga, Jure …)