Doživjeli smo Papuk – 16.11.2013
25.11.2013. Doživjeli smo Papuk – 16.11.2013)
Kada smo u prosincu 2012. godine složili plan i program izleta za 2013. godinu veliki je interes odmah izazvao izlet u Slavoniju koji je uključivao i posjet Vukovaru. Kako se polazak za ravnu nam Slavoniju približavao tako se i autobus sve više punio, neki su nažalost morali u zadnji čas odustati od puta, ali njima za utjehu, u budućnosti će jedan od godišnjih planova sigurno ponovno uključivati Slavoniju. A kako je ne bi ponovno uključili u naš Plan kad smo se tako dobro proveli, itekako iskusili da Slavonija i nije baš sasvim ravna i k tome još stekli izvanredne prijatelje, članove HPD-a Bršljan – Jankovac s kojima prijateljske odnose planiramo njegovati i u budućnosti.
Na put za Salovoniju krenuli smo u petak, 15. studenog u večernjim satima, odlučili smo do Slavonije potegnuti preko Bosne, a takav izbor nije se pokazo baš najsretnijeim rješenjem pa smo se u naš dragi Solin vraćali autoputem kroz Hrvatsku, ako nije kraće, bar je ugodnije. Nakon cjelonoćnog putovanja stigli smo u Našice gdje su nas dočekali domaćini, naši dragi prijatelji iz HPD-a Bršljan, okrijepa, kava i put se nastavlja prema Papuku i Planinarskom domu Jankovac. Očekivali smo ugodan ambijent, ali ono što nas je u Park šumi Jankovac dočekalo bilo je daleko iznad naših očekivanja, Planinsrki dom Jakovac uređen je poput kakvog luksuznog hotela, ambijent u Domu i oko Doma odmah nam je rekao – Doći ćete vi opet. Smjestili smo se u Dom, popili kavu, upoznali se sa našim domaćinima i krenuli u otkrivanje ljepota Papuka.
Vrlo brzo smo shvatili zašto je ova slavonska planina proglašena Parkom prirode jer ljepote koje ona nudi ne mogu se opisati riječima, treba ih doživjeti. Mi smo doživjeli i strme uspone (zar ovog ima u Slavoniji ?!?), i ravnicu u planini, i uređene puteve i gustu bukovu šumu i jesenje lišće pod nogama i nevjerojatno strmi silazak u dolinu i kao vrhunac prekrasan slap (Skakavac) koji se nalazi nadomak Doma i za kojeg smo imali sreću što je upravo u vrijeme našeg dolaska obilovao vodom…. Otkrili smo Papuk, u svoj njegovoj ljepoti jer nije isto kad ti netko priča i kad nešto sam doživiš stoga nam je ovaj izlet definitivno otvorio oči i sasvim smo sigurni da ćemo u budućnosti ponovno doći u ove krajeve jer vidjeli smo samo dio onoga što Papuk skriva u svojoj raznolikosti. Iako bi se dalo pomisliti da su izleti po Papuku primjereni svakom i iskusnom planinaru i planinaru početniku, da tome nije tako uvjerili smo se i mi na ovom pohodu. Prvo smo od Doma krenuli prema Ivačkoj glavi (913m), kažu naši domaćini, najljepšem vrhu na Papuku odakle se za lijepa vremena pruža prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta, mi smo zbog oblaka uspjeli vidjeti tek dio okolice, ali i to nam je bilo dovoljno da nas ostavi bez daha. Nakon odmora put nas je vodio dalje prema vrhu Papuk (953m) koji je ujedno i najveći vrh ove slavonske planine. Podno vrha Papuk morali smo se zaustaviti i udariti pečat ranije jer na sam vrh smjestila se vojska stoga je tu zabranjeno fotografiranje, ali ne i odmor uz budni nadzor susretljivog stražara.
Povratak prema Domu protekao je u ugodnoj i opuštenoj atmosferi uz pokoji pad na stražnjicu jer jesenje lišće skriva brojne zamke kao što su zamke bile skrivene i na strmom silasku niz kosinu nadomak samog Doma kojim nas je proveo naš vodič Stanko, radi se o dijelu puta koji je u čitavi izlet unio veliku dozu adrenalina. A nakon silaska na siguran put slijedilo je pravo oduševljenje, pred nama se stvorio slap (Skakavac) zbog kojeg se isplatilo sve ovo proći jer pogled na tu ljepotu natjerao nas je zaboraviti sve one teške dijelove naše subotnje avanture po Papuku. Do Doma nas je ispratilo škrto jesenje sunce koje se vrlo brzo sakrilo i prepustilo prohladnoj slavonskoj večeri da nas natjera u prostorije Doma, ali prije bijega u sigurnost i toplinu PD-a Jankovac naši su nas domaćini iz HPD-a Bršljan počastili kasnim ručkom, kotlovina ukusom prilagođena nama Dalmatincima i kao prilog rižot na šokački – ma za prste polizat – hvala našim domaćinima, ovaj su nam izlet ovakvim prijemom dodatno uljepšali…..
A nakon okrijepe uslijedila je prava fešta koja je uz tamburaše i dobro raspoloženje potrajala do kasnih večernjih sati, u dobrom raspoloženju ispratili smo naše domaćine i zahvalili im na gostoprimstvu uz obećanje kako će se ovo prijateljstvo sigurno nastaviti i u budućnosti…. tamburaši su svoje odsvirali, mi svoje otplesali i ravno u krevet jer sutradan nas je čekao posjet Osijeku i našem „Gradu Heroju“ – Vukovaru…….
