Put života – 17. veljače 2019.
17.02.2019 – Omiškom Dinarom Putem života
Nedjelja, dan sa mirisom proljeća usred zime, planinarska tura po Omiškoj Dinari stazom Put života je bio pravi izbor za nas četrdesetak. Bilo je to „šarovito“ društvo od članova Sv Jure, Solin sa prijateljima iz drugih društava, od devet pa do šezdeset i devet godina, onih koji se druže se planinom svaki tjedan i onih koji prođu koju stazu tu i tamo… svi do jedan veseli i spremni za pregaziti stazu Put života baš tog sunčanog dana.
Vatrinim korakom uzbrdo
Krenuli smo po planu, uzbrdo serpentinama Kruga, Vatrinim korakom, ujednačeno, polagano, tako da bez daha ostanemo samo kad se osvrnemo oko sebe zbog ljepote koja nas okružuje. Nakon prijeđenih 461 m n/v ( sa 133 na 594 m n/v) okupan suncem nas je dočekao Pas, toliko prijateljski da smo nakon par minuta na suncu zaboravili na težinu prijeđenog najstrmijeg dijela staze. Dalje smo veselo i polagano nastavili do Smrčice, gdje smo pod vrhom onako kako priliči planinarski, izvadili spizu iz ruksaka, ušuškali se na suncu, uživajući u pogledu na kamene gromade planine koja nas je primila na svoje obronke i na otoke ispred nas…
Osunčani Pas
Trebalo je krenuti dalje do Šatorica našeg najvećeg vrha toga dana, sa mjesta na kojem se otvorio puni pogled na Vrulju, mjesto vrlo stresno za vodičku, svi su pohrlili do ruba da bi dobili što ljepšu sliku… za što nije bilo potrebe, jer se duž staze koja slijedi nizbrdo prema prevoju Privorac, otkriva prekrasna slika u kojoj se razdvaja Dinara od Biokova sa Dubcima u sredini i sa Vruljom kao centralnim motivom, a mjesta za slikanje su puno sigurnija…
Tamo gdje Dinara grli Biokovo
Prolazeći starim ilirskim putem prema Pisku, više smo gledali gore nego ispred sebe jer smo tražili mjesto događanja – Priče o najtežem sportsko-penjačkom smjeru u Hrvatskoj kojeg je zadnjeg dana 2018.g. ispenjao Jernej Kruder, aktualni svjetski prvak … prepoznali smo sliku koja je obišla svijet – nebeski luk od kamena sa čovjekom koji visi nad Vruljom… bravo majstore, nama malim planinarima je taj svod, ovako sa staze izgledao fascinantno…
Bilo je ovo jedan lipi dan, pun osmjeha, u kojem smo sretni prošli Putem života, iako se na početku staze uzbrdo čulo „tko preživi stazu života, preživio je“… zabilježen je i minus jer se nije poslušalo vodiča, ali su se do kraja ture potrudili dobiti više pluseva, pa će se uzeti u razmatranje mogućnost popravnog… Luka i Tonka su zaslužili titule kralj i kraljica kamenja, zbog lakog i sigurnog koraka …
Srce mi je veliko i prepuno ljepote blizu moje kuće i radosti zbog druženja sa dragim ljudima
Pohvala, PD Imber, Omiš na izvrsno uređenoj stazi.
Nadamo se da ćete gledajući naše slike i vi Put života proći.
Tekst: Đulja Katić
Foto: Svako pomalo
