S ljubavlju kroz Slavoniju, na poklon i zahvalnost Vukovaru! – 18 i 19.11.2017.


 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Kad kreneš sa krša na ravnicu i sunce zamjeni magla, te more postane rijeka, isto je…

Korak je ponosan, jak, ljepota zabljesne snažno i duša se hrani podjednako.

Zahvalnost postaje veća i ponos grudi para, jer moja si zemljo ljepote, moja domovino prekrasna.

Gdje god se osjećam doma, i gdje god nogom da krenem, Bogu zahvalnost dajem i Vama usnule duše,

Heroji obrane Grada, i nevine ljudske duše. Hvala za uzdah slobode sa svakog vrha planine, sa livada i zelenih polja, iz šume i žubora rijeka.


 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Pravu ljubav, prijateljstvo i nesebično gostoprimstvo iskazali su nam prijatelji iz Osijeka, planinari iz planinarskog društva HPD Bršljan-Jankovac. Uz čvrsti stisak ruke, dobru zdravicu, ukusan doručak započelo je putovanje Osijekom, dio nas krenuo je Osječkim pješačkim putom, a dio šetnjom kroz grad. Svi smo se našli na istoj destinaciji, naravno, kod lonca sa sarmicama. Prošetali smo mostovima Kopačkog rita, poplavnom dolinom Dunava i smjestili se u udobnost Eko centra Zlatna greda. Zajedno s domaćinima družili smo se na večeri, mi uz meso, a oni, provjereno domaće, uz fišpaprikaš.

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Nedjeljno jutro proveli smo šetnjom kroz maglovito i bajkovito okruženje šuma Kopačkog rita, u kojima, ako imate sreće, lako možete naići na jelena, košutu, divlje svinje ili orla štekavca. I mi smo uživali u bogatstvu flore i faune iz neposredne blizine.
Posjetili smo i kompleks Dvorca Tikveš u kojem su kroz povijest odsjedali brojni državnici i slavne osobe. Zaista su znali izabrati od najboljeg najbolje i od najljepšeg najljepše.

Uz zagrljaje, i još poneki vic našeg dragog Muttera, ispraćeni smo od naših prijatelja i sa prvim kilometrima prema Vukovaru uvukla se čudna tišina između nas. Misli svakoga, a posebno naših prijatelja sudionika Domovinskog rata, vratile su se negdje u prošlost. Tuga, suze, neobjašnjivo stanje nemoći, mislim da nikada neće proći jer vremenski odmak ne može umanjiti krik boli i jauk smrti. Poklonili smo se žrtvama, položili cvijeće i zapalili svijeće, i krenuli dalje. Kao što sve kreće nekuda dalje, i nekako brže.


 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Ugodno iznenađenje, bilo je na OPG-u Salaša Lamut pokraj Vinkovaca koje su nam organizirali i preporučili prijatelji planinari iz Vinkovaca. Savršen ambijent, prava domaća hrana, makovnjača i orahnjača uz dobru kapljicu vina bili su prava poputnina za povratak kući…

I što reći na kraju osim veliki pozdrav svim prijateljima, našim domaćinima, hvala vam dragi Slavonci, čekamo vas na kršu u suncem okupanoj Dalmaciji!

Tekst: Manda Podrug

Foto: Goga, Tino, Ivana, Manda

Slavonija 2017.g.