Đir po Hercegovini: Počitelj – izvor Bune i Njegovo Veličanstvo – Prenj
Đir po Hercegovini: Počitelj – izvor Bune i Njegovo Veličanstvo – Prenj – 2. i 3. srpnja 2016
Prenj se ne pohodi,već hodočasti … a kad pjesnik kaže:
“…Grozan kad prozbori
Strašan kad šuti …”
onda to treba doživjeti i svjestan da ćeš se “satrati” krenuti na to hodočašće…
I krenulo je nas 12 … ljeto je, vruće je, oko Mostara bit će još i vruće… ali jedan je Prenj, planina o kojoj se uvijek govori s velikim strahopoštovanjem ….
Prva stanica: Počitelj, nacionalni spomenik BiH, povijesno naselje za kojeg kažu kako je to jedna od najljepših kulturno-povijesnih cjelina u Bosni i Hercegovini… vrućina nas je sustigla, ali hrabro joj se suprostavljamo i korak po korak osvajamo ulice Počitelja čija nas ljepota po prvi put ovog vikenda, ali zasigurno ne i posljedenji, ostavlja bez daha…
Kao da smo stigli iz nekog drugog vremena i još pod dojmom fascinantnih zdanja Počitelja lagano uz Neretvu putujemo ka sljedećoj stanici: Izvoru Bune smješetnom u Blagaju … kad tamo – još jedna neopisiva divota: Oko izvora sve uređeno, suveniri nas mame i tjeraju na promišljanje: Koliko mi ono rijeka u Hrvatskoj imamo – a koliko je tek ih malo ovako uređeno? – šteta, evo nam prilike učiti od susjeda … suvenirnice nam pokazuju smjer prema još jednom povijesnom zdanju – Tekiji, derviškoj kući a samom izvoru Bune, na koja predstavlja još jedan značajan spomenik kulture iz ranog turskog doba u Bosni i Hercegovini…. a u Tekiju se ne može ući tek tako … svi moraju biti bosonogi, žene su pod maramama, a bile su spremne i priručne haljine za oba spola – tako pokriveni na kratko smo vrijeme postali dio sasvim jedne druge kulture ….
Nakon čarobnog iskustva Počitelja i Tekije u Blagaju krećemo ka našem izazovnom prijatelju – Prenju. Na Rujištima se spremamo na relativno kratki uspon do Planinarske kuće Adnan Krilić na Bijelim Vodama, bio je to relativno kratki uspon od dva sata, ali vrućina, šuma bez daška vjetra i cjelodnevno skitanje po znamenitostima ovog dijela BiH učinili su svoje – dva sata su se na momente činila kao dva dana – ali dolazak do Kuće u kojoj nam je naš domaćin Sejo, predsjednik PSD-a Prenj, omogućio da se osjećamo kao kod svoje kuće, odnijeli su umor u jednom dahu, a još i večera s gradela made by Goga i nekoliko pomagača kao i veličanstveno zvjezdano nebo, znatno su nam pomogli napuniti baterije i mirno otići na spavanje s mišlju kako nas pravi izazovi tek čekaju … Zora i mi se nekako zajedno budimo, kava by Sejo draška nam nosnice i budi kofeinske ovisnike, ruksaci spremni, noge odmorne, a Zelena Glava i Otiš okupani suncem izgledaju kao da su u nekoj drugoj dimenziji: Pa zar ćemo mi starvno doći do vrhova ova dva gorostasa koja se okupana u jutarnjem suncu tek naziru na obzoru? Ajmo krenuti pa što bude – Izvorska voda s Bijelih Voda možda nam da baš onu potrebnu snagu … korak po korak i ona dva gorostasa sve su nam bliže, sunce nas štedi i zadržava se na okolnim vrhovima i korak pod korak i eto nas u podnožju – ne gledaj u vrhove, gledaj pred sebe, diži jednu po jednu nogu i sve će biti puno lakše … i bilo je baš tako, skoro ni trepnuli nismo i eto nas već na Zelenoj glavi – a onda nas obuzme ljepota, ljepota koju nijeda fotografija i nijedna riječ ne mogu dovoljno dočarati – to je ona ljepota od koje zastaje dah, zbog koje nas nikakvi bolovi ne mogu spriječiti da dođemo na vrh, ona neopisiva ljepota koja upija sve naše životne probleme i život nam pokaže u sasvim drugačijoj perspektivi – to je ljepota zbog koje smo nakon silaska krenuli osvojiti i drugi vrh, Otiš, onako usput, čisto da doživimo još jedan drugačiji pogled i još jednu novu dimenziju ….
Ono što mnogi od nas ne vole – slijedi povratak, silazak, vraćanje u realnost svakodnevnog života – ali i silazak nije uvijek bez ljepote, pogotvo ako si na Prenju i skreneš malo prema Jezercima i nauživaš se hladne izvorske vode … a onda put pod noge, malo oduži put na kojem je i korpiva nekima davala dodatnu snagu, ali snagu nam je davala i ljepota prirode koja nam je sa svakim novim korakom dodavala neki novi vidik i sretno nas dovela do naših Bijelih Voda – pokupili stvari, pozdravili se s našim dragim domaćinom Sejom, ruksaci za kraj onako za dišpet ponovno su postali malo teži … ali isplatilo se svake kapljice zoja, svakog teškog koraka, svih izgubljenih i kasnije sretno pronađenih naočala i kapa … Njegovo Veličanstvo Prenj – ostaj nam dobro i vidimo se ponovno u nekoj skoroj prilici jer u tvojoj ljepoti ovi hodočasnici, ali i mnogi koji su te ovaj put propustili, vjeruj, žele ponovno uživati ….
Tekst: Vesna Žižić
Foto: Goga, Manda, Nada, Andrijana i Vesna
