Đir po Sloveniji i Austriji
Izlet u Sloveniju i Austriju (23.- 25.6.2017.g.)
Krenulo je Ljeto 2017. pa je tako došlo vrijeme i za naš planirani ljetni izlet. Planirajući izlete odlučili smo iskoristiti pauzu između dva praznika i krenuti na planinarsko – turističku turu u Sloveniju i Austriju. Na put se odlučilo 44 putnika (uz naše članove iz Solina i Zagreba pridružili su nam se prijatelji i iz HPD Malačka, HPD Mosor, HPD Ante Bedalov i PK Split, a među putnicima je bilo i petoro djece). Kao i na većinu naših putovanja vozi nas Ivan Boban, omiljeni nam vozač i prijevoznik. Njegovom sigurnom vožnjom sretno stižemo u Kranjsku Goru.
23.06.2017
Stižemo u Kranjsku Goru, kratka rasprema po apartmanima i odmah pokret na planirane ture. Grupa A (Predrag, Jure, Ante i Mislav) odlučuju se na malo zahtjevniji pohod na Mangart (2679 m – treći vrh Sovenije, nalazi se na granici s Italijom), ali iznenađenjima nikad kraja pa su za rođendanski poklon sa sobom poveli i našu slavljenicu Gogu da im pravi društvo na tom usponu. Sam uspon trajao je nekih 2h i spust 1.30h, inače staza prema vrhu je 60 % osigurana sajlama i klinovima. Sigurno su se i puni dojmova vratili u apartmane, a nije nedostajalo ni anegdota s uspona poput one s Čehom na vrhu Magart koji samouvjereno objašnjava koja je najboja obuća za takve uspone (fotografija niže dolje – pa se mi čudimo što po Biokovu šetaju u japankama, op.a)
Za to vrijeme grupa B predvođena vodičima Đukom i Kapulom, krenula je iz Slovenije prema Austriji, prema gradu Sattendorf gdje se išlo u obilazak Finsterbach slapova. Sama tura je trajala 2h, pokoja fotografija ispod slapova i uživanje u najvećem slapu Finsterbaha, ali brzo se kreće dalje – sljedeće odredište: Burg Landskorn. Landskor je stara tvrđava na kojoj smo imali rezerviranu predstavu orlova i sokolova, kao i posjet ZOO istih i sličnih ptica grabežljivica. Zadnja destinacija tog dana je restoran Kuchler u Treffenu, u vlasništvu gospođe Gine koju duže vremena poznajemo i koja je dala svoj veliki obol cijeloj ovoj priči i organizaciji (i hvala joj na tome). Tu smo upoznali našeg službenog vodiča, g. Wagnera koji će nas voditi sljedeći dan na planiranu turu. Nakon jako ukusne večere koju nam je pripremila gđa. Gina i za djecu slatkih radosti i kupanja u bazenu hotela i restorana Kuchler, došlo je vrijeme za rastanak uz prigodne darove (suveniri našeg Grada) koje smo gđi. Gini i g. Wagneru uručili u znak zahvalnosti, a mi smo se zaputili prema Sloveniji i našim apartmanima u Kranjskoj Gori.
24.06.2017
Zbog lošeg vremena i iscrpljenosti od puta osam planinara ostaje u Kranjskoj Gori (na raspolaganju im je vožnja biciklom, kupanje u jezeru Jasna i šetnje po okolnim manje zahtjevnim planinama), dok ostali kreću autobusom prema Austriji na planirani planinarski pohod na Gerlitzen (1911m). Pri samom polasku za Austriju onako još pospane u autobusu nas je čekalo iznenađenje – Gogin rođendan. Uz prigodnu pjesmu,čestitke i poklone pala je i suza radosnica. Onako veseli i sretni, a pošto je tog dana bio i blagdan sv. Ivana, pao je dogovor: večeras party za ekipu. Vraćamo se planini Gerlitzen koja je inače poznata kao skijaška planina, a u ljetnim mjesecima, naravno, kao planinarska. U dogovoru s našim austrijskim vodičem mijenjamo planiranu turu pa dio ekipe ide žičarom iz mjesta Annenheima (inače jedan od lipših pogleda na jezero Ossiacher see i okolna mjesta i drugi po veličini grad u pokrajini Korušk ,grad Villach), dok drugi dio ekipe ide autobusom kroz Park šumu Gerlitzena na početnu točku pohoda Kenzelhohe(1500m). Tura do vrha je trajala nekih 2.30h, uz kraće odmore i pokoju fotografiju usput na vrh stižemo oko cca 12h. Visina ovog vrha u sebi nosi veliku simboliku (bar za nas iz ovih južnih krajeva Hrvatske), znači ta brojka nama kao pojedincima, ali i našem Društvu jer visina je identična kao i godina osnutka našeg najdražeg nam kluba HAJDUK 1911. Sve bi u vodu palo da Jure nije ponio Hajdukov šal, bez njega bi visina vrha ostala samo brojka, a ovako smo spojili te dvije naše ljubavi: planinu i našeg Hajduka – na vrhu Gerlitzena na 1911 metara.
Neki uz pivu a neki uz gulaš opraštamo se od Gerlitzena, dio ekipe žičarom a dio stazom nekih sat vremena do točke sastajališta. Osvrt našeg vodiča Wagnera na izlet: da smo uistinu svi kao jedan i da u svojoj bogatoj planinarskoj karijeri nije vidio ovako dobar i složan tim, a uz to pri silasku ne koristimo službene putove već „shortcut“, a sve kako bi se što prije osvježili pivom ili djeca sladoledom. Poslije planinarske ture djeca nas nagovaraju da iskoristimo lijep dan za kupanje na Ossiacher see jezeru što im je i pošlo za rukom, pa je dio ekipe išao na kupanje, a ostatak u shopping. Vrijeme je za povratak u Sloveniju i realizaciju plana od jutra – PARTY. Većina ekipe se, prema dogovoru, skupila ispred apartmana i počastila uz prigodne nam domaće delicije (piće, suhomesnati proizvodi i sirevi koje su nam donirali Šic, Rile i Knez – nisu mogli biti s nama na izletu, ali uz ove delicije kao i da jesu). Naravno, prema starom dobrom običaju, fešta se uz pjesmu i piće razdužila do kasno u noć.
25.04.2017.
Stigao je zadnji dan našeg putovanja, ali s njim i jako ružno vrijeme koje nas je pratilo sve do povratka našim domovima. Ipak, vrijeme nas nije omelo u planovima jer su preostale planirane aktivnosti u zatvorenim objektima. Malo vožnje uz jezero Jasna koje je omiljeno mjesto za odmor, šetnju i kupanje u Kranjskoj gori i napuštamo ovaj dio Slovenije. Put nas dalje vodi u Mojstranu u Slovenski planinarski muzej. Prilikom posjeta muzeju imali smo kino projekciju o nastanku planina u Sloveniji, povijesti slovenskog planinarstva, o slovenskim planinama, vegetaciji i životinjama koje obitavaju na njima, potom je uslijedio obilazak Muzeja, pokoja fotografija, igrice za djecu i zadovoljni viđenim napuštamo Muzej. Put putujemo prema Postojnoj i zadnjoj našoj planiranoj lokaciji. Većina putnika nikada nije uživo vidjela Postojnu jamu stoga i ne čudi uzbuđenja zbog njenog obilaska. Tura je trajala 1.30h, malo vožnje vlakom do 100m ispod zemlje, velikih podzemnih sala, milijun stalagmita i stalaktita, mostova, bijele i crvene sale do sale špageta, čovječje ribice i ostalih zanimljivosti. Prepuni dojmova od Postojne se opraštamo zajedničkom fotografijom pred ulazom u špilju. I vrijeme je da se krene prema svojoj domovini, gradu, kućama…
Osvrt vodiča na izlet:
Prije svega moram se zahvaliti svim sudionicima izleta na korektnom poštivanju kolega planinara, kao i samih vodiča, te posebno našim prijateljima iz okolnih društava koji su se jako dobro uklopili u naš plan i program. Mislim da je svaki pojedinac s izleta mogao za sebe naći nešto što bi ga ispunilo na ovom putu. Veliko hvala vodiču Đuki Katić koja je dala svoj veliki doprinos da ovaj izlet uspije i da se ostvari se planirano, i na kraju, hvala i dragom Bogu koji nas je podario lijepim vremenom i što nas je čuvao i tako omogućio da se zadovoljni i puni dojmova vratimo sretno svojim najbližima.
P.S. Kao službeni vodič ovog izleta jako sam zadovoljan s odrađenim izletom i kolegama i veselim se ponovnom izletu ili susretu na nekim drugim vrhovima planina…
Tekst: Ivica Grubišić Kapula.
Fotografije: svako pomalo (random order posloženo, ali bitno je svakako prikazano)
