Fenomenalni fenomeni – 7. i 8. listopada 2017


 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

/ako vam se čini dug tekst samo da napomenem da nisam napisala ni djelić od doživljenog, ovo je ka ono u kratkim crtama/
U ovom proteklom vikendu obogatili smo svoja znanja, spoznaje, vidike, osjećaje. Ponovili gradivo: Grad–Selo-Rijeka-Otok, duhovno se obnovili u Manastiru i Samostanu. Subota pod definicijom: Voda je izvor života!
Zanemarili smo auto put i guštali cestama Zagore do mnogobrojnih odredišta, planiranog vikend izleta. Preko Knina nije pala samo pauza za ranojutarnje ćakule uz razbuđivanje, nego i vrlo mudra odluka da se skrene na izvor nepresušne Krke, koji izvire u podnožju slapa iz podzemnog jezera. Žubori Krka i nepresušno i neumorno.
Rijeka Krčić presuši u ljetnim mjesecima, pa tako je bilo i za vrijeme našeg posjeta. Jedno od najljepših obilježja rijeke Krčić su sedrene barijere koje pregrađuju njene tokove i stvaraju predivne slapove. Sedra je sedimentna stijena čiji je nastanak na Krčiću započeo prije 125.000 godina te s povremenim prekidima traje i danas.
Slap Krčić koji je visok 22 metra nije nam pružio užitak vodopada, jer je rijeka i za vrijeme našeg posjeta presušila i nije se obrušavala u rijeku Krku.
Slap Krčić ima i svoju legendu. Nekada je na brdu lijevo od slapa postojala utvrda koja je služila za obranu mosta. Legenda kaže da će ljudi ponovo izgraditi most kada Krčić više nikada ne presuši i kada ljudi prestanu međusobno ratovati.
Rijeku Krupu smo posjetili i pratili velikim dijelom njenog toka i zaslužila je.
Krupa izvire pod južnim obroncima planine Velebit, nedaleko od zaselka Mandići, iz tipičnog krškog vrela i probija se kroz duboke usjeke u stijenama, donoseći vodu podzemnih tokova, od kiša i otopljenih snjegova.
Nakon posjeta izvoru put nas je odveo do Manastira Krupa sagrađenog u 14. stoljeću, koji je do današnjih dana ostao jedan od najznačajnijih vjerskih i kulturnih obilježja i spomenika pravoslavnog stanovništva. Vro ugodno smo bili i primljeni i informirani .
Gotovo je nemoguće proći 50-ak metara bilo kanjonom bilo samim tokom rijeke, a da se pred vama ne otvori pogled ljepši od prethodnog od kojeg ste mislili da nema ljepšeg. Na svom kratkom toku Krupa je izgradila otprilike 19 slapova od kojih većina što visinom, što razvedenošću i oblikom spadaju među najljepše slapove u Hrvatskoj. Rijeka Krupa ima svoju pritoku Krnjezu koja izvire iz ogromne spilje u podnožju Velebita i Nizvodno od utoka Krnjeze stiješnjeni kanjon Krupe odjednom se otvara i pruža pogled na prostranu zatravljenu sedrenu barijeru zvanu Deveterac. Deveterac je dobio ime po devet sedrenih kaskada koje završavaju slapom visokim 13m preko kojeg vodi Kudin most. Kudin most još uvijek prkosi vremenu i visokim vodama, i još uvijek oduzima dah i želju da ga pređeš, i da sretneš nekog Kudu jer i Kudin most ima svoju legendu, ljubavnu, pa predaja kaže da je most izgradio zaljubljeni mladić Kude kako bi premostio rijeku koja ga je dijelila od njegove drage.

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Malo smo se zaigrali neobičnom feratom i usponom, te krenuli u nova istraživanja.
Gle čuda Rijeka Bijela, izvor Rijeke Bijele, nama nepoznate rijeka, barem velikoj većini nas. Pravo čudo, koje je na žalost presušilo kao i Krčić za vrijeme našeg posjeta. Rijeka Bijela hidrogeološki je fenomen, koja izvire iz špilje na oko 300 mnv. Kanjon rijeke od otopljenog vapnenca poprima bijelu boju, po čemu je najvjerojatnije i dobila ime. Izvor rijeke Bijele pristupačna je špilja bogata živim organizmima (skakavci, pauci, šišmiši…) dužine 225 m u kojoj su se, u nekoliko povezanih dvorana, vremenom nakupile velike količine pitke vode pročišćene prolaskom kroz kapilarni sustav stijena.
U blizini Bijele je i izvor Karišnice, još jedne prekrasne rječice, koja nema kanjon ali izvor joj je spektakularna spilja, do koje smo prošli presušenim koritom kroz ostatke rimskih građevina i turske utvrde te ostacima vodenica…
Prekrasno izletničko područje, privelo je kraju naš izletnički dan i dovelo nas do našeg odredišta za konačište, do naših dragih prijatelja iz Biograda na moru, koji su nas dočekali zamamnom večerom i prisnim zagrljajem. Pojedeš, popiješ, zapjevaš i to je to, zaspeš kao bebica, a u snu ti sve žubori šta od rijeka šta od slapova.
Nedjelja pod definicijom: Otoče, volim te otoče u pratnji Robija i Drage, pod vodstvom gospodina Pavla Porubića.
Otok Pašman, gušti posebne vrste, duhovna okrepa i teološko- povijesna edukacija.
Prošetali smo oko Tkona malog ribarskog mjesta, i uživali u svim istaknutim ljepotama i kulturnim bogatstvima. Popeli smo se na brdo Ćokovac gdje se smjestio Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana, jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj. Crkvu krasi oslikano gotičko Tkonsko raspelo s početka 15. stoljeća rad majstora Menegela Ivanova de Canalisa, učenika Paola Venezianija, do 1999. zvanog majstor Tkonskog raspela. U samostanu je pet monaha, benediktinaca, od koji je trenutno jedan u Italiji. Osim mira kojeg smo mogli udahnuti u zidinama samostana , predivnog pogleda sa samog brda Ćokovac, sviju nas je osvojio i monah, otac Jozo Milanović nekako si poželio da priča satima, a ti da se negdje ugnijezdiš i slušaš i upijaš. Ali takvog čovjeka i duhovnika, svi trebajui svi čekaju, pa smo morali poći dalje.

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

Krenuli smo prema vidikovcu Straža, preko Ugrinića Dvora, ostacima kamene utvrde iz 16. stoljeća, a koju su sagradili plemići Ugrini. Ova utvrda okružena je impozantnim suhozidom, a koristila se za smještaj vojne posade i predaka današnjih stanovnika mjesta Ugrinić. Prostirala se na dvije etaže. U prizemlju su bile gospodarske prostorije, kuhinja i radni prostor, a na katu stambeni prostor za gospodara uz oltar na otvorenom gdje se i danas mogu vidjeti uklesani kršćanski simboli. I mi smo uživali na katu stambenog prostora u pauzi i marendi. Straža bila je važno promatralište s kojeg su se nadzirali Pašmanski i Zadarski kanal, a danas se uživa u prekrasnom panoramskom pogledu koji se pruža s vrha. Kroz predivne suhozide, maslinike dolazimo do Crkve Gospe od sedam žalosti iz 18. stoljeća, te se spuštamo kalama na rivu, i trajekom za Biograd. Opet gostoljubivost na nivou, vrlo visokom nivou, hvala prijateljima iz PD Belveder.

Tekst: Manda
Foto: Manda, Nikša, Pavle Porubić i još poneko

Kanjonom Krupe

Otok Pašman