Opušteno sa snažnim odrazom…. – 2. – 6. kolovoz 2015.g.

 

 

 
 

 

Svake godine iznova, s vrućim ljetnim danima, u naše pohode uvuče se neka nova, planinarska destinacija, koja se potom odrazi u doživljaje o kojima se priča danima, godinama i sanjaš ih kada sklopiš oči. Julijske Alpe izazov, Bled i Bohinj zabava.
Nekako bi bilo prelako nabrojiti osvojene vrhove, ispenjane ferate, a s druge strane nemoguće je prenijeti one istinske osjećaje među družinom u kojoj je svatko svakome sve. Skupina koja te nosi na krilima onog iskonskog među ljudima što već polako nestaje, one brige za drugoga znao ga godinama ili ga vidiš prvi put.
Biseri su započeli već i prije samog početka, neki su žrtvovali pečenje i kolače i dotrčali s plesnog podija, a neke su probudili i digli iz postelje jer su mislili da se ide sutra. E ti pospanci, ti su bili spremni u roku odmah, naravno pod punom spremom.

 

 
 

 

Slovenija nas je dočekala ne baš tako nasmiješeno i veselo kao mi naše prijatelje iz Zagreba koji su nam se pridružili u Mojstrani.
Ovo su vremena kada žudiš za svježinom, a priroda se prvog dana, ma baš poigrala s nama. Krenuli smo na uspon do Pogačnikovog doma koji je na visini od 2050 m/nv, pod punom opremom. Vlaga i kiša koja nas je pratila satima sakrila je poglede o kojima smo slušali. Nagrada cjelodnevnog vlažnog i teškog pohoda, bio je zaustavljen dah od ljepote prizora pred našim očima. U trenu ti nestaje umor, ispunjen si onim nečim što te i sutra, i opet i stalno vuče dalje, više.

 

 
 

 

Drugog dana vrijeme je bilo naklonjeno, kako našim hrabrim penjačima na vrh Razor 2601m/nv, tako i onima koji su se spuštali u dolinu Trente, facinirani ogromnim brojem ljudi, svih dobnih skupina koji uživaju planinareći prekrasno uređenim stazama .
Večernja druženja su posebna priča, posebno veselje, neprocjenjiv blagoslov radosti, smijeha i veselja. Eh da nije pravila, zore bi se uz pjesmu dočekale.
Treći dan smo odlučili predahnuti od osvajanja planinskih vrhunaca i odmoriti naša, sada već umorna stopala, ugodnom šetnjom uz Bled i Bohinj.
Uživali smo u prekrasnom pogledu na Bledsko jezero, ispijajući kavu i sladeći nepca nadaleko poznatim Prešeren kremšnitama.

 

 
 

 

Kupanje u Bohinjskom jezeru vratilo je snagu u iscrpljene noge i pripremilo ih za ono što nas je čekalo naredni dan, a bio je to uspon na Prisojnik.
Posljednjeg dana dvije grupe imale su isti cij, osvojiti vrh Prisojnik 2547m/nv. Prva grupa krenula je preko ferate a druga preko Slovenske poti, e tu zahvališe Bogu na dugim nogama i jakim rukama…Zajednički dolazak na vrh odjeknuo je preko svih planinski vrhova koje smo dodirivali dlanovima ruku. Poklon našem društvu, Hajduku i Domovini, bili su zavijoreni barjaci i neponovljiv osmijeh.

Pričat će se, o da pričat će se, i ako sretnete ove planinare, susreli ste i velike ljude.

Tekst: Manda i Martina

FOTOGALERIJA