Naš prvi noćni uspon na Kozjak – 06.09.2014
06.09.2014. Noćni uspon na Kozjak
Subota, 6. rujna oko 19 i 30, nas dvadesetipetero hrabrih, iskusnih i odvažnih planinara kreće na noćni uspon. Noćni, dobro ste pročitali! Opremljeni ruksacima, tekućinom,slatkišima i grickalicama uputismo se prema prijevoju između Markezine i Bobanove grede.Tu se već toliko smračilo da smo se razveselili kada smo morali staviti svjetiljke na glavu i isprobavati „dokle čija baca“.
Uspon uopće nije bio lagan, kako su ga okarakterizirali oni, gore navedeni, iskusni planinari jer je trebalo prilično koncentracije i pažnje za veranje po oštrim škrapama i zarasloj mokroj stazi, pazeći pri tom na svaki korak. Dolazimo do Ilirske kule, čiji ostatci izranjaju pred našim očima skrivajući svoje tajne. Iako ruševna, djeluje moćno kao čuvar prijevoja i podsjetnik na davna i burna vremena.Tu je bio prvi odmor i prilika da se na trenutak osjetimo moćni i veliki. Na dlanu su nam svjetla Solina, Splita, a svaki otok ima svoju noćnu priču.Trenutak je to kad nam je i nebo podarilo mjesec, očistivši tmurne oblake, a sumrak je obojio pozadinu ljubičastim i crvenim. Ako tome dodamo i srebrno more, možemo biti sigurni da smo najbliže raju. Sliku je zaokružio i vatromet uoči blagdana Male Gospe. A kada samo pogledamo na drugu stranu pozdravljaju nas signalna svjetla vjetroelektrana sa Pometenog brda.Dalje nastavljamo hrbtom Bobanove grede prema Priviji .
Zanimljiv je bio pogled na kolonu prilikom spusta niz padinu Kozjaka. Naime, bila je to kolona svjećica koje su „poskakivale“ onako kako bi njihovi vlasnici micali glavama.Kada smo se dokopali puta čak je bila dovoljna i mjesečina kako bismo sigurno sišli na polazište. Naravno da smo sve izgubljene kalorije morali hitno nadoknaditi pa su momci pripremili bogati švedski stol, opremljen pršutom, sirom, paprikama, ajvarom, domaćim pomama i kukumarima, a ne biste vjerovali, za djevojku vegetarijanku od nekud se stvorio i „pijat“ lešo blitve. Mislili su oni i na „tekuće“ poslove pa smo mogli izabrati što smo htjeli iz bogate ponude sokova, vina, piva i domaćih rakija. Uz pismu i gradele (bez kojih ova večer ne bi bila potpuna) smo zaključili da bi ovaj uspon mogao postati tradicija planinarske proslave blagdana Male Gospe.
Tekst: Mirjana Rizvan
Foto: Josip Žižić