Otoče, lipi moj otoče !
11-12.10.2014. Vis: Otoče, lipi moj otoče !
Prvi put od osnutka Društva organizirali smo izlet na jedan od brojnih hrvatskih otoka (ako ne računamo odlazak na Mljet na Dane planinara Hrvatske – to je ipak organizirao netko drugi, mi smo samo bili posjetioci). Tako je za naš prvi otočki izlet izabran otok Vis pa se tako već nakon najave izleta na našim web stranicama moglo zaključiti kako je odabir destinacije pun pogodak – interes za izlet bio je više nego zadovoljavajući. Put Visa krenulo se u subotu, 11. Listopada u 11 sati „vaporom“ iz splitske trajektne luke (a i kako ćemo, za plivanje je ipak predaleko), a do Visa smo bili gosti kod jednog Hvaranina, našeg velikog pjesnika Petra Hektorovića. Odmah nakon što smo se upoznali s Petrom i udobno se smjestili u njegove salone dalo naslutiti kako će ova dvodnevna avantura proteći u odličnoj atmosferi i kako bi se mogao prometnuti u jedan od ljepših izleta našeg Društva. A na izlet je krenulo 22 člana PD-a sv. Jure, 3 članice PK Splita i jedan član HPD-a Imotski. Vapor nas je nakon 2 i pol sata više nego ugodne vožnje dovezao do Visa, a odmah po dolasku u višku luku krećemo na uspon na najveći viški vrh , Hum (587m).
Na putu prema Humu prolazimo kroz Velu Glavu – radi se o najvećem vojnom potkopu na Visu – nastavljamo kroz selo Žena Glava (gdje se moralo zaustaviti zbog degustacije i, naravno, kupnje vina), i na koncu put prema vrhu nastavljamo prolazeći iznad Titove špilje i nakon tri sata uspona (računamo i pauze, naravno) stižemo na Hum. Kako se na samom vrhu nalazi jedini vojni objekt koji je nakon nekoliko desetljeća vojne dominacije na ovom prekrasnom otoku ostao u funkciji, na njega ne možemo, ali smo zato pečat pronašli u neposrednoj blizini, na kapelici sv. Duha. Pogled s tog mjesta je neopisiv, ispod nas se pružila savršena panorama Komiže – u tom smo trenutku pozavidjeli pticama jer one u toj panorami mogu uživati kad god požele.
Kratki odmor, okrjepa i nezaobilazno zajedničko fotografiranje su obavljeni, pred nama je silazak prema Komiži. Vrlo brzo, nakon samo sat i 15 minuta stižemo u Komižu i smještamo se kod naših domaćina, u Vatrogasni dom DVD-a Komiža, a večeru su nam pripremili članovi Udruge Palagruža. Večer uz dobru ribu, vino i pjesmu prošla nam je u trenu, nismo se ni okrenuli, a već je bilo vrijeme za počinak. Isto nam nije bilo mrsko otići se odmoriti jer već u ranim su nas jutarnjim satima čekali novi izazovi. Okupljanje je bilo u 8 sati, a razlog okupljanja je bio odlazak na najljepšu plažu na čitavom otoku (na jednu od najljepših na Jadranu), u uvalu Stiniva. Nakon silaska planinarskom stazom do Stinive neki nisu čekali ni sekunde, odmah su iskoristili čari „babljeg ljeta“ i ubacili se u još uvijek toplo more, neki su odlučili malo razmisliti hoće li se okupati a dok razmišljaju odlučili su iskoristiti vrijeme za fotografiranje, a neki su se odmah prihvatili marende.
Gušti ipak ne traju predugo, već u 11 sati trebalo se krenuti dalje, ali zajednička fotografija za kraj druženja sa Stinovom ipak je na kraju u more natjerala gotovo sve sudionike izleta. Opraštamo se od Stinive nakon čega organiziranim prijevozom odlazimo do rta Nova Pošta gdje obilazimo ratnu vojnu bitnicu pod zemljom (cca 100m tunela) koja je u vrijeme rata služila za obranu otoka. Za kraj nas obilazak viške vojne prošlosti vodi do brodskog potkopa Jastog u uvali Parja. Potkop je širok 10m, a dugačak 100m i svojedobno je služio kao sklonište vojnih brodova. Ovaj potkop bio je i zadnja stanica našeg upoznavanja s Visom jer trebalo se na vrijeme vratiti u luku i ukrcati na trajekt za Split. U trajekt se ukrcavamo u 15:30 sati, puni smo dojmova, uspomena na vesele zajedničke trenutke i slika ljepota Visa koje ćemo još dugo nositi u mislima pa stoga ni ne čudi dogovor kako se u Plan izleta PD-a sv. Jure za 2015.g. obavezno mora uvrstiti barem jedan izlet na neki od naših prekrasnih otoka.
Tekst: Ivica Grubišić (uz male intervencije urednika)
Foto: Nediljko Vitaljić i Ivica Grubišić
