22. i 23. rujna 2018. – Izlet na Brač


 

 
 

 
 

 

 
 

 

 

 
 
 

Na naš rekreacijski izlet po Braču uputilo se nas 16-ak planinarskih duša sa logistikom od tri vrsna kuvara i kombijem retro dizajna i nevjerojatnog ukrcajnog kapaciteta. Poslije dolaska u Supetar, kave i bureka transfer do Nerežišća bio je kratak i tada se činilo da će izlet biti lagan, za naše muške i prelagan. Skrenili smo sa rute tek da vidimo veliki Koloč (prevod sa bračkog je kolač- op.autora) i uspjeli se obuzdati da se ne penjemo po njemu. Lijepo je napisano upozorenje da bi penjanjem uništili raznoliko bilje koje po njemu raste kao kakva razbarušena kosa. Predviđeno je bilo da za sat i po šetnje dođemo do pustinje Blaca. Nastavili smo stazom koja uskoro nije sličila na stazu, slijedili smo vodiča bez da smo i sami pratili markaciju. Zbijali smo šalu na račun toga da uvijek skrećemo desno iako smo baš tada trebali skrenuti lijevo. Nije pomagala orjentacija mobitelom jer koliko je god bilo mobitela toliko i različitih lokacija i usmjeravanja . Sunce je pržilo sve jače. Hodanje se pretvorilo u glavinjanje, ali srećom vidjeli smo more i po tom gps-u sručili se nakon tri sata hoda u uvalu Kruščicu. More je bilo spas u zadnji čas. Divota je što more učini čovjeku, a kamoli planinaru. Izgledno je bilo da je našim mukama kraj i da smo za kojih sat vremena u planinarskom domu Gažul. Zalihe vode kod većine su bile oko pola litre, ali se to brzo istopilo na vrelom suncu i daljnjem hodanju od dva sata. Spasilačka služba Zeko, Žele i Antonijo sa kombijem su presreli nas raštrkane bezglave Solinjane i sretno nas dovezli u Gažul.

 

 
 

 
 

 

 
 

 

 

 
 
 

 
 
Miris večere, solarna rasvjeta, uredan planinarski dom, čista raskoš. Sve je dobro što se dobro svrši. A mi smo ženske u aranžmanu našeg Meštra imale pravi wellness program: kupanje u Supetru, pivo i povratak taksijem u dom. E jesmo se za večerom ismijali, pošalili i zapjevali. A o divoti večere nije moguće pričati, to se moralo probati. Spavanje u potkrovlju bilo je ugodno – do tada nisam znala da postoji toliko raznih vrsta hrkanja.

 

 
 

 
 

 
 

 

 
 

 

 

 
 
 
 
 
 

Plan za Nedjelju je ostvaren u cijelosti. Ustajanje u pet i sa čeonim lampama marš na Vidovu goru. Pogled na Bol kroz izmaglicu i povratak na Gažul. Pomješani mirisi doručka, kave, bora i aromatičnog bilja prava su aromaterapija. I onda za desert posjet pustinji Blaca. Samostan koji raste iz stijena sa nažalost praznim košnicama, podivljalim vinogradima i srušenim suhozidima , ali sa osjećajem divljenja za ljude koji su osmislili društveni i vjerski život u tom naizgled osamljenom kutku svemira. Vratili smo se u Gažul po naše ruksake, ali su nas kuvari iznenadili sa ručkom, od malo su napravili čudesno dobar ručak, pa smo siti nastavili za Supetar. Ugodno nas je iznenadila sređena gradska plaža gdje smo se kupali do šest i trajektom se vratili u Split,a onda kako koji do Solina. Još se toga dogodilo na Braču, ali nije sve ni za pričat. Uostalom ko vam je kriv da niste bili s nama!
Iz ovoga smo naućili da i sami uključimo mozak i pratimo markaciju, da ne idemo nikamo bez gojzerica, štapova i obilato vode. Nikada se ne zna što vas čeka iza okuke bez markacije, a izlet u pustinju Blaca samo je za odvažne ako slijedite našega vodiča. Ponoviću, sve je dobro što se dobro svrši.

Tekst: Lidija
Foto: svako po malo

 

FOTOGALERIJA..