Premužićevom stazom u dva dana 02. i 03. lipnja 2018.g.

 
 

Točno po planu 02.06.2018.g. u 01:00 sati svi smo sjedili u autobusu, uzbuđeno, nestrpljivi u očekivanjima koja je u nama budila misao da idemo na Premužićevu stazu.
U Gospiću su nam se priključila naša četiri člana iz Zagreba i hodajuća legenda planinarstva, Tomislav Čanić iz Gospića u ulozi logističara. Otočac je bio mjesto našeg buđenja, jer smo u njemu popili prvu jutarnju kavu, zatim smo krenuli prema Zavižanu, preko prekrasnih predjela Krasnog.
Nešto poslije devet došli smo na parkiralište ispod Planinarskog doma Zavižan, krenula je priprema za turu. Nakon kraćeg odmora na 1594 m/nv krenuli smo u obilazak botaničkog vrta Modrića doca.
Točno u podne od kapelice Sv Ante nas trideset i pet krenulo je sa hodanjem po rubovima nebrušenog bisera zvanog Premužićeva staza, kako su tu stazu mnogi do sada opisali, a mi smo se hodajući po njoj uvjerili da niti jedan opis nije bio pretjeran, dapače onakav doživljaj u prirodi riječima se teško da opisati. Zadivljeni smo ostali načinom gradnje, razmišljajući o trudu kojeg su graditelji morali učiniti da bi napravili mnoge prezide na prijevojima, skale, cijelo vrijeme vodeći računa o nagibu staze koji je stalno ujednačen.. o ljepoti predjela kroz koji prolazi suvišno je pričati, to jednostavno treba doživiti… Nakon dva sata hoda stigli smo podno Gromovače vrha od 1676 m, koji je najviši vrh Rožanskih kukova, dio ekipe se uputio na vrh, a ostatak je nastavio dalje stazom preko prijevoja od 1620 m n/v koji je najviša točka Premužićeve staze prema Rossijevom skloništu. Nakon duže pauze nastavili dalje stazom koja vodi preko valovitih livada i šuma do planinarke kući Veliki Alan smještene na 1340 m n/v. Nakon večere i smještaja, te pripreme opreme za sutrašnju turu, neki su krenuli na upoznavanje okoline, točno u zalazak sunca sa prijevoja se pruža veličanstven pogled na more i otoke. Umorni od noćne vožnje i dnevnog hodanja, otišli smo na počinak, jer nas je sutra čekao veći dio puta.

 

 

 
 

 
 

 
 

 
 

 
 

 
 

Jutro je po običaju brzo došlo, a da su u noći velike oči, uvjerili smo se i tog jutra, jer su pojedini naši prijatelji osvanuli sa ozljedama uzrokovanim bijegom od „medvjeda“. Sa prvim zrakama sunca, a nakon popijene kave, doručka uz priče o događajima iz protekle noći, krenuli smo uzbrdo cestom do križanja s Premužićevom stazom. Hodali smo stazom sa južne strane, sa veličanstvenim pogledom na suncem obasjane otoke. Staza nas je vodila dalje ujednačenom padinom naizmjence livadama i šumskim predjelima. Prošli smo gornjim rubom polja Mliništa i Radlovca, izvorske vode smo se napili na Gornjim Koritima.. nastavljano dalje do skloništa Skorpovac gdje smo napravili nešto dužu pauzu. Nakon odmora krećemo prema podnožju Visibabe pa do prijevoja Dabarske kose gdje nas na cesti čeka autobus sa ekipom koja je malo duže spavala tog jutra. Nakon zajedničkog slikavnja prema Dabarskim kukovima, nastavljamo našu turu dalje do kraja… do Baških Oštarija.
Proći Premužićevu stazu dugu 57 Km u dva dana nije bilo lako, naročito drugi dan kada smo prešli preostalih 39 Km, ali je bio prekrasan osjećaj, akumulatori su nam prepunjeni pozitivom, i kad nam za koji dan prođe fizički umor, svijetlit ćemo kao krijesnice.
Vodiči Nikola Jelinić i Đulja Katić se zahvaljuju svim učesnicima izleta na primjernom ponašanju i aktivnoj suradnju, te čestitaju svim učesnicima na prijeđenom dijelu Premužićeve staze.
Zahvaljujemo na podršci Tomislavu i na strpljenju našem vozaču Stipi.
Mi smo spremili još jedno predivno sjećanje u knjigu za stare dane, a kako nam je bilo pogledajte i Vi.

Text: Đulja Katić
Foto: Svatko pomalo

FOTOGALERIJA..