Uz Mandarušu na Pločno 2228 m/NV
Zimski uspon na Pločno – 2016.g.
Nekako nema puno dana za zimska vrimena kad se može popeti na vrh Čvrsnice i zato je važno iskoristiti pravu priliku.Uspon na planinu zimi je dug i zahtjevan. Vrijeme se mjenja brzo i nepredvidivo. Sve to nije omelo ekipu iz PD “Sv.Jure” iz Solina da se prošli ponedjeljak zapute u neizvjesnu planinarsku avanturu.Krenulo se odlučno sa Borićevca, gazi se prvi snijeg, obećavajuće ne propadmo i vrijeme nam je naklonjeno, skoro pa sunčano. Mislim, ovo će biti uspon iz snova sve se posložilo. Dobro napredujemo i nakon prvog sata već smo na mjestu gdje se odvajamo sa staze i krećemo na jug prema Mandaruši. Vrijeme se strelovito mjenja ,čas je oblak,hladno triba se toplije obući,a za koji trenutak sunce. Dižemo se uz snježne proplanke, pogledu se otvaraju široki bijeli prostori planine . Ushićeni smo prizorima. Ovo je pravi planinarski doživljaj ispunja i dušu i srce.Na jednom mjestu ekipa smjelo priječi jednu nadvisinu i evo nas pred kuloarom. “Mladost” je to, ima i srca i želje. Kuloar se pokazao pred nama u svoj svojoj veličini, sa srahopoštovanjem bacamo pogled prema gore, ogromna strma zasnježena ploha. Pa zar ovuda… mislimo u sebi, pa to je nemoguće. Navlačimo dereze,neko prvi put. Moral je na visini, iako krećemo u neizvjesnost. Nismo ni krenuli , a oblak se spustio, vjetar pojačao , ne vidi se par metara ispred, a nas čeka najteži dio uspona… Kombiniramo štape i cepin da se održimo na ovoj snježnoj strmini. Vjetar pojačava,vrtloži,kao da nas hoće strmoglavit nazad u dubinu. Uz teške napore pored snježnih streha izlazimo na hrbat.Na hrbatu prava zimska mećava. Ići dalje ili ne? Ipak prevladava hrabro srce, idemo do kraja. Hodamo nekih pola sata i u čudu vidimo da smo na istom mjestu odakle smo krenuli. Da se nismo vratili na isto mjesto, možda bi i danas lutali ovom moćnom planinom. Konačno nakon pet sati kroz snježnu oluju pristižemo na Pločno.Bilo je ideja da tu i ostanemo dok se za koji dan vrijeme ne popravi, ali nakon što su nas toplo ugostili vojnici na Pločnom, na što im iskreno zahvaljujemo ,vraćamo se nazad. Zadovoljsvo je veliko ko planina, ne penje se svaki dan na Čvrsnicu.
Tekst: Branko Ćurković
Slike: svi po malo
