Velika Duvjakuša – 28. svibnja 2017.g.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vikend 27. i 28. svibnja 2017.g. – dva izleta, oba na Dinaru, Sinjal ili Velika Duvjakuša – ovaj put dvojbe nema, Sinjal je u subotu i zato subotu ostajem doma, ma i na Sinjal bih ja, ali ne možeš sve … a nedjelja napokon Velika Duvjakuša … prisilna, neplanirana planinarska pauza tjera na razmišljanje: je li Dinara prevelik zalogaj za pomalo atrofirane mišiće ??? – ma nije, pamte oni i duže pauze – napokon Duvjakuša, ovaj put je ne propuštam, nije to samo Dinara, Duvjakuša je nešto posebno …
Predivna staza, ekipa super, laganini, bez požurivanja, pauze uzete kad treba i ono taman za uhvatit dah, i onako u usponu, ritam po guštu – laganim visokogorskim korakom u niskogorskim predjelima … treba vježbat ovaj visokogorski korak, nikad ne znaš kada će ti zatrebati …


 

 

 

 

 

 

 

… a Duvjakuša, ma ona je baš onako lipa, kreneš iz Ježevića (Sutina) i penješ se, i četiri sata laganini korakom otprilike su dovoljna za doći na taj 1709mnv visok dinarski vrh … i onda nastupa tišina, gledaš u spomenik satkan od kamenja iz porušene crkve na kojima su uklesana imena momaka – oni svoju mladost nisu proživjeli … tišina i muk i njihova imena, i križ … nema one euforije sa vrha planine jer ovaj vrh je stvarno poseban … ma ima euforfije, ali je nekako drugačija, posebna i sa suzom u oku … i onda Rođo i ono planinsko cvijeće što stane u šaku ruke … tu na ovom vrhu nešto je drugačije … nema onog uobičajenog planinarskog šušura … ma daleko od toga da nije pala zajednička fotografija, da se nismo i pojedinačno fotografirali, da nismo zabilježili svoj boravak na vrhu Velika Duvjakuša … ali brzo smo krenuli dalje, spustili smo se malo niže, do Planinarskog skloništa Pume…


 

 

 

 

 

 

 

… U skloništu je čekala prethodnica (zar je tko sumnjao da smo je i ovaj put imali) … podružili se malo s HGSS-ovcima, pošteno marendali, pri polasku se sreli i stisli ruku himalajskoj legendi i njegovoj ekipi i onda put pod noge … opet laganini … i na kraju natjecanje naših kosaca koje ipak nije bilo natjecanje, ali livada ispred Gogine kuće zapamtit će vješte Rođine otkose … jedan puno lipi dan i jedan lipi izlet … Ponovilo se!

Velika Duvjakuša – fotogalerija

Tekst: Vesna Žižić

Fotografije: Goge i Vesna