Viška pogača začinjena planinarenjem

Domaćinstvo Dana planinara Dalmacije za 2016. godinu pripalo je HPD-u Hum iz Visa, a kad se već ukazala prilika za još jednom posjetiti ovaj prekrasni otok, nije trebalo puno razmišljati, i naše je Društvo u Plan izleta za 2016.g. uvrstilo odlazak na godišnji susret Dalmatinskih planinara.
Kada smo kao Društvo 2014.g. prvi put posjetili Vis na izlet se prijavilo 20-ak članova Društva, a unatoč vremenskoj prognozi koja nije obećavala previše sunca, brojka se i ovaj put zaustavila na 20.
Mjesto polaska i početka dvodnevne viške avanture: Trajektna luka Split i trajekt Petar Hektorović.
Atmosfera na trajektu lagano se zahuktava, prognoze kažu: bit će ovo lipo druženje jer gdje god se okreneš pogled se zaustavlja na gojzericama, šatorima, vrićema za spavanje, ruksacima i sličnoj planinarskoj opremi – na kraju se na Visu okupilo preko 700 planinara iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz Bosne i Hercegovine.
Kako se trajekt polagano udaljavao od kopna tako se budila i ona mala neobjašnjiva nostalgija za gradom, za čvrstim kopnom, ali kako Split zauzima sve manje mjesta u vidnom polju tako i raspoloženje raste… pjesma, harmonika, gitara – bit će veselo!
Nakon 2 sata i 15 minuta vožnje ulazimo u Luku Vis. Nismo ni izašli s trajekta, a ono iznenađenje – domaćini su svoje goste dočekali pjesmom – limena je glazba svakom pojedinom planinaru na tom trajektu poželjela dobrodošlicu – nisu prestali svirati dok god svi nisu izišli na otočko kopno. Međutim, tu nije bio kraj iznenađenjima: kolači, viška pogača, razne vrste rakija i ostalih otočkih delicija – obilje okusa je dočekalo planinare. Ali ono na što domaćini nisu mogli utjecati – na vrijeme – već kod štandova s viškim delicijama pokazalo je svoju neumoljivost – i kiša je odlučila pozdraviti planinare.
Kiši unatoč raspoloženje je ostalo na visini i krenulo se na, doduše izmijenjenu, planinarsku turu. Nije prošlo dugo i kiša se odlučila malo odmoriti, a nama omogućiti polazak na planinarsku turu od crkvice sv. Mihovila preko Crvenih stijena do Komiže i sve to trajalo je cijelih 1 sat i 15 minuta. Prvo je pala jedna zajednička fotografija s pogledom na Komižu i Biševo i pohod može krenuti. Na pola naše ture dolazimo do Crvenih stijena, mjesta poznatog po vojnom objektu uklesanom u krškoj stijeni s više manjih tunela i prostorija. Očarani unutrašnjim izgledom nekadašnjeg vojnog zdanja nastavljamo put prema Komiži. Nakon zapravo kratkih sat i petnaest minuta pješačenja stižemo u Komižu i smještamo se u naše apartmane.
Nakon kratkog odmora odlazimo u Podšpilje u kojem je i smješten kamp Dana planinara Dalmacije, a po dolasku u Podšpilje, na mjesto nekadašnje Zadruge dočekuju nas izvrsno organizirani domaćini. Već na ulazu u kamp bili smo privučeni mirisima raznih delicija spremljnih za nas planinare – gulaši, brudeti, srdele sa žara, rižoti – nema čega nije bilo… A kakva bi to bila fešta bez dobre pisme – pisme stvarno nije falilo, ni klapske, ni zabavne, nije falilo ni plesnjaka u zadruzi, ni tombole, a podijelile su se i zahvalnice prisutnim Društvima. Baš nam je nekako bilo lipo, družili smo se s planinarima iz svih krajeva, zabavljali se i isplesali – ali svemu lipome dođe kraj pa je tako uskoro došlo i vrijeme za odlazak na počinak.
U apartmane nas je ispratila kišica koja se od popodne dovoljno odmorila i, nažalost, malo po malo postajala je sve jača i jača i pratili su je jaki udari gromova …. mi smo u tim trenucima bili sretni i zadovoljni jer smo izabrali spavati u udobnosti apartmana umjesto po planinarski, u šatorima, ali nam je bilo žao naših kolega koji su ostali u Podšpilju, u šatorima, izloženi nemilosrdnoj kiši i grmljavini.
Kiša nam je navukla san na oči, a nedijeljno jutro započelo je s kavom i suncem koje se uspjelo probiti kroz oblake. Kako bi ovaj boravak na otoku na kraju ipak zaokružili onako kako spada, planinarski, odlučili smo se na jednu zaobilaznu turu oko Komiže – neka dva sata pješačenja i nije puno, a dan će na kraju biti baš kako treba ispunjen.
Po povratku u Komižu domaćini su nas ispred hotela Biševo dočekali s tradicionalnim planinarskim ručkom – na repertoaru je bio fažol. Ono sunce koje se dan ranije skrilo danas je pržilo – nakon odličnog fažola sunce je neke natjeralo na sunčanje, a neke i na prvo ovogodišnje kupanje u lipom plavom Jadranu.
Vrijeme brzo prolazi, a mi onako začarani ljepotama Komiže i Visa polako uspavani ipak smo morali krenuti put Trajektne luke i Petra Hektorovića koji nas je čekao kako bi nas u svojoj utrobi vratio na kopno, našim kućama.
Povratak kući obilježen je lijepim vremenom i lijepim uspomenama na Vis i dvodnevno druženje planinara, ali jedan ružan događaj ostavio je i gorak okus u ustima stoga se kao vodič i kao službeni predstavnik PD-a Sv. Jure na Danima planinara Dalmacije ovim putem moram ispričati prije svega svojim kolegama iz PD-a Sv. Jure, potom organizatorima HPD-u Hum te kolegama iz drugih Planinarskih društava, a sve radi propusta i neugodnosti koje su nas zbog neobuzdanosti pojedinca zadesile, a na koje nisam uspio niti mogao utjecati.
„Dragi prijatelji iz HPD-a Hum nadam se da nam nećete zamjeriti jer želimo imati i zadržati dobre odnose s vašim Društvom kao i sa svim drugim Društvima koji su bili dio te nemile priče…. sve ćemo poduzeti što je u našoj moći kako bi u budućnosti izbjegli ovakve i slične situacije“

Tekst: Ivica Grubišić
Foto: svako po malo

FOTOGALERIJA